Luj XIV od Francuske, poznat kao „Kralj Sunce“ (Le Roi Soleil), vladao je Francuskom od 1643. do 1715. godine i ostao je jedan od najmoćnijih i najpoznatijih evropskih monarha u istoriji.
Na presto je stupio kao četvorogodišnje dete, nakon smrti svog oca Luj XIII od Francuske. Pošto je bio maloletan, državom je u početku upravljala njegova majka Ana Austrijska uz pomoć kardinala Žil Mazaren.
Prava lična vladavina Luja XIV počinje 1661. godine, nakon Mazareneove smrti, kada kralj odlučuje da sam upravlja državom bez glavnog ministra. Njegova čuvena rečenica:
„Država, to sam ja“ (L’État, c’est moi)
postala je simbol apsolutne monarhije, iako istoričari raspravljaju koliko je tačno da ju je zaista izgovorio.
Apsolutni vladar Evrope
Luj XIV je izgradio model kraljevske vlasti u kojem je monarh imao gotovo potpunu kontrolu nad državom. Centralizovao je upravu, ojačao vojsku i smanjio uticaj plemstva tako što ga je vezao za kraljevski dvor.
Njegov najveći simbol moći bila je izgradnja Versajska palata. Od skromnog lovačkog zamka svog oca napravio je raskošni kompleks koji je postao političko središte Francuske i uzor evropskim dvorovima.
U Versaju je okupio plemstvo, pretvarajući nekadašnje moćne velikaše u dvorane koji su se takmičili za kraljevu naklonost.
Ratovi i širenje Francuske
Tokom njegove vladavine Francuska je postala vodeća evropska sila. Luj XIV vodio je brojne ratove:
- Rat za devoluciju (1667–1668);
- Francusko-holandski rat (1672–1678);
- Rat Velike alijanse (1688–1697);
- Rat za špansko nasleđe (1701–1714).
Iako je Francuska teritorijalno ojačala, dugotrajni ratovi iscrpeli su državnu kasu.
Kultura i umetnost
Doba Luja XIV smatra se zlatnim vekom francuske kulture. Pod njegovim pokroviteljstvom stvarali su:
- Molijer;
- Žan Batist Lili;
- Žan Rasin;
- Nikola Boalo.
Sam nadimak „Kralj Sunce“ nastao je jer se kralj poistovećivao sa Suncem — izvorom svetlosti i života, oko kojeg se, kao planete, okreće čitav poredak države.
Kraj jedne epohe
Luj XIV umro je 1. septembra 1715. godine, posle 72 godine vladavine, najduže u istoriji evropskih monarhija. Nasledio ga je njegov petogodišnji praunuk Luj XV od Francuske.
Iza njega je ostala snažna i centralizovana Francuska, ali i ogromni dugovi i društvene nejednakosti koje će, nekoliko decenija kasnije, doprineti izbijanju Francuske revolucije 1789. godine.
Luj XIV ostao je simbol apsolutizma — vladara koji je uspeo da od svoje ličnosti napravi političku instituciju i da čitavu jednu epohu veže za svoje ime.
